KAJAK KLUB "BELIŠĆE" BELIŠĆE

kajakklubbeliscelogo.png

SPORTSKA INSTITUCIJA - KAJAK KLUB ''BELIŠĆE''

Kajak klub Belišće postoji od 1949. godine, a za to vrijeme postojanja i rada kroz klub su prošle brojne generacije sportašica, sportaša, sportskih radnika i entuzijasta koji su ime kluba, grada i svoje sportske dosege pronijeli doslovno cijelim svijetom.

Kajakašice, kajakaši, kanuisti i sportski entuzijasti do 67. rođendana svojeg kluba osvojili su 27 medalja na najvećim međunarodnim natjecanjima – olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima. Predstavnici Kajak kluba ”Belišće”, što kao natjecatelji, što kao članovi stručnog stožera ili vodstva reprezentacije, sudjelovali su na 8 olimpijskih igara za redom. Od Montreala 1976. do Atene 2004. Dakle, 32 godine u samom su vrhu svjetskog sporta. Medalje na međunarodnim regatama broje se u stotinama, a naslovi pojedinačnih, državnih i republičkih prvaka i pobjednika domaćih regata, u tisućama.

I ovom prilikom posebno treba istaknuti aktivnosti kluba i njegovih članova u vrijeme agresije na našu domovinu tijekom Domovinskog rata.

Iako kajakaši i kanuisti zbog rata čak sedam godina nisu mogli na svoju Dravu, rad i aktivnosti u klubu nisu prestajali niti trenutka. Uz veliko odricanje članova kluba, ratne i poratne godine sportski su preživljavali na rijeci Karašici, na okolnim barama i bajerima, a preostale čamce i opremu čuvali po privatnim dvorištima i kućama. U takvim izuzetno teškim uvjetima, mladići i djevojke Kajak kluba ”Belišće” osvojili su ekipne naslove državnih prvaka 1991., 1992., 1993., 1994., 1996. i 1998. godine.

 

 

 

Šezdeset godišnjica kajak kluba Belišće

TO IMA SAMO BELIŠĆE

Kajakašice, kajakaši i kanuisti, te svi nekadašnji i sadašnji članovi Kajak kluba Belišće ove, 2009. godine obilježavaju i slave 60 godina uspješnog rada i postojanja. Uz ovu uobičajnu frazu moramo odmah postaviti pitanje: je li Kajak klub Belišće fenomen, čudo, sreća, slučajnost ili nešto sasvim uobičajno, nešto što izaziva ravnodušnost. Ili malo drukčije pitanje. Može li se u samo 60 godina postojanja i bavljenja bilo kojom korisnom i društveno priznatom i važnom djelatnošću postići toliko da izgleda gotovo nevjerojatno, nedostižno, a opet tako obično, svakodnevno i gotovo neprimjetno. Možda čak i stavljeno u zapečak i sadašnjosti i sjećanja.

Baš taj paradoks, čini mi se, prati naš grad, naš sport i naš najtrofejniji klub, sportsku instituciju i teško dostižnog sportskog velikana - Kajak klub Belišće. Puno veće, novcem, tradicijom, potencijalima i ambicijama bogatije sredine nisu uspjele i nisu postigle ni približne rezultate. Iako ima, a i bilo je pokušaja, nastojanja i želje.

Naš grad u svojoj 125-oj godišnjici postojanja, uz druge uspjehe u različitim područjima posebno može biti ponosan na 60 godišnju blistavu povijest Kajak kluba Belišće. Činjenice potvrđene kroz rezultate, uspjehe, priznanja, medalje i rekorde neupitno i tvrdoglavo govore:

Za 60 godina postojanja i rada kroz klub su prošle generacije sportašica, sportaša, sportskih radnika i entuzijasta koji su ime kluba, grada i svoje sportske dosege pronijeli doslovno cijelim svijetom. Evo i kako. Kajakašice, kajakaši, kanuisti i sportski entuzijasti Kajak kluba Belišće do 60-og rođendana svojeg kluba osvojili su (27) medalja na najvećim međunarodnim natjecanjima -Olimpijskim igrama, Svjetskim i Europskim prvenstvima. Predstavnici Kajak kluba Belišće, što kao natjecatelji, što kao članovi stručnog štaba ili vodstva reprezentacije sudjelovali su na 8 Olimpijskih igara za redom. Od Montreala 1976. do Atene 2004. dakle, 32 godine u samom vrhu svjetskog sporta. Medalje na međunarodnim regatama broje se u stotinama, a naslovi pojedinačnih, državnih i republičkih prvaka, pobjednika domaćih regata u tisućama.

Ekipni rezultati - oni najvažniji su: 16 naslova državnih prvaka u najjačoj seniorskoj konkurenciji - prvi 1958. godine i posljednji (za sada) 2007. godine. Tu su i desetine naslova prvaka u mlađim kategorijama - kadetskoj, pionirskoj i juniorskoj.

Ovo su rezultatske, tvrdoglave, nepobitne činjenice koje govore same za sebe i o tome rijetko koja sredina, rijetko koji grad ovih potencijala i veličine, ne samo u našoj zemlji, ima i može imati u svojoj osobnoj karti. Takvi uspjesi najčešće su želje i snovi, ali sličnih primjera sigurno je jako malo. Mi Belišćani kao da smo se navikli na sjajne kajakaške rezultate, pa su nam postali posve obični, svakodnevni i teško nas uzbuđuje bilo što osim zlata sa najvećih sportskih smotri. To valjda tako mora i biti, a u ostalom kajakaši su i najveći „krivci" za to. Često ponavljani i najsjajniji uspjesi čovjeka učine ravnodušnim i prihvaća ih kao svakodnevne, gotovo najobičnije događaje.

Upravo zbog toga u ovoj svečarskoj prigodi želimo podsjetiti i ukazati na glavni i najvažniji uvjet koji je omogućio ovakav nesvakidašnji, izniman sportski uspjeh. Taj uvjet bez kojeg se ne može su - ljudi. Ne samo sportski talenti željni uspjeha i afirmacije, nego posebno oni samozatajni, jednostavni i skromni, gotovo anonimni entuzijasti koji su, često puta, najbolje godine svoga života posvetili klubu, radu za zajednicu, za zajednički uspjeh i rezultat. Bez takvih ljudi ne bi bilo ni belišćanskih sportskih legendi Matije Ljubeka, Milana Janića, Ivana Šabjana i drugih. Takvi ljudi, stvaraoci, ljudi sa idejom i vizijom -od izrade prvih kanua i kajaka do organizacije vrhunskih priprema i uvjeta za rad, razlog su i osnova uspjeha i sjaja teško dostižnih rezultata Kajak kluba Belišće. O njima i želim pisati i ovom prigodom i uvijek kada se govori o ovomeklubu. Razložan, stvaran, realan i na kraju sretan spoj vizionara, entuzijasta, vrijednih anonimusa i nadarenih mladih Belišćana i Belišćanki, formula je uspjeha belišćanskih kajakaša i kanuista. To je tajna upjeha belišćanskog Kajak kluba, uspjeha koji je toliko sjajan i velik, koliko je u očima svojih sugrađana svakodnevan i običan.

A sve je počelo prije 60 godina na našoj lijepoj Dravi. Tadašnji mladići, radnici DIP-a Belišće Zoran Mavričić, Antun Truhar i Antun Ruljančić započeli su s organiziranim bavljenjem kajakaštvom. Uz sportski, to je bio i prvi organizirani oblik djelovanja tehničke kulture na području Valpovštine, a društvo se zvalo Brodarski klub Narodne tehnike Belišće. Iz te materijalne osnove iznikao je sportski velikan - Kajak klub Belišće. Nakon samih početaka 1949. godine, novi zamah dolazi dvije godine kasnije kada se oko poznatog belišćanskog sportskog radnika Milana Stakića okupljaju entuzijasti koji i formalno stvaraju prve upravne organe kluba i prvu upravu su, uz Milana Stakića sačinjavali i Zvonko Takač - tajnik, Dragan Ratković - blagajnik, Đuro Krimer - ekonom, te članovi Slavko Lipnicki, Slavko Flajc, Ladislav Srepfler, Dragan Križan, Branko Milešević, Nikola Čujić i Zdravko Takač. U tom razdoblju stvaranja kluba entuzijazam članova i pomoć DIP-a Belišće bilo je jedino na čega su se sve brojniji članovi kluba mogli osloniti. Sami su izrađivali čamce, vesla i svu drugu potrebnu opremu. Toj početnoj fazi razvoja kajakaškog sporta daje dragocjenu dimenziju istinske zaljubljenosti u sport, aktivnost toliko neophodnu mladim ljudima i onda i danas.

Vrlo brzo, već 1951. i 1952. započinju prva međuklupska natjecanja kajakaša Belišća, Borova i Apatina. Uključivanjem u rad još jednog sportskog entuzijasta Franje Kaptalana, već 1954. godine Belišćani postaju republički prvaci u ekipnoj konkurenciji na prvenstvu Hravtske održanom u Osijeku. Godine 1956. na državnom prvenstvu u Borovu naši kajakaši osvajaju i pojedinačne titule. Prve titule državnih prvaka u konkurenciji juniora u Belišće su donijeli Vlado Križan, Drago Šuštar, Đuro Kavicki i Ladislav Hosi. Od tada kajakaši izuzetno brzo napreduju i prvu tituli prvaka države osvajaju 1958.

Presudan utjecaj u tom prvom velikom uspjehu i osvajanju titule prvaka države imao je masovan nastup u novoj kategoriji ovog sporta - kanui stici. Belišćani su uz pomoć Josipa Mlakara, konstruktora kanua, ustvari bili pioniri kanuistike na prostorima ondašnje države, a upravo u tom dijelu ovog lijepog sporta kasnije su postignuti nenadmašni rezultati. Rezultati Matije Ljubeka prirodan su slijed i sportski razvoj jer je kanuistika u Belišću i započela, pa je tako došla u Belišću i do svojih vrhunaca. Od osvajanja prve titule državnih prvaka niti najednom kasnijem državnom prvenstvu kajakaši i kanuisti Belišća nisu bili plasirani ispod četvrtog mjesta.

Godine 1961. klub mijenja ime koje nosi i danas - Kajak klub Belišće. Već 1963. godine dali smo i prve članove državne reprezentacije kada su na međunarodnoj regati u Pragu nastupili kanuisti Ladislav Hosi i Antun Mijatović. Iste godine na europskom i svjetskom prvenstvu održanom u Jajcu nastupili su kanuisti Zvonko Jurkić i Ivica Dakić. Iste godine, 1963. Kajak klub Belišće započinje s organiziranjem svoje kajakaške regate „Majski turnir gradova" koja se održava sve do danas i ove godine će biti održana četrdeseti puta.

Ekipni uspjesi kajakaša i kanuista Belišća redaju se iz godine u godinu i nemoguće ih je sve prebrojati. Zbog toga ističemo osvajanje naslova državnih prvaka u najjačoj ekipnoj konkurenciji, u konkurenciji seniora i to: 1958. godine, 1968., 1982., 1985., 1987., 1990., 1991., 1992., 1993., 1994., 1996., 1998., 2003., 2005., 2006. i 2007..

Vrlo značajnu ulogu kroz cijeli razvoj kluba imala je i izgradnja čamaca u vlastitoj radionici. Već osnivači i prvi natjecatelji izrađivali su tzv. školske kajake prema konstrukciji poznatog majstora Zlatoja Tomina iz Apatina. Zanimljivo je da su naši kajakaši u tom početnom razdoblju bili i majstori za proizvodnju i majstori natjecatelji. Konstrukcija i funkcionalnost takmičarskih kajaka i kanua stalno su bili u središtu pažnje brojnih članova kluba. Sredinom 50-ih godina pojedinci su se već specijalizirali za izradu vrlo kvalitetnih sportskih čamaca. Prvi procvat proizvodnje u Belišću započeo je 1969. godine kada je radionica imala sve uvjete za proizvodnju čamaca od prešanog furnira i za potrebe našeg kluba i potrebe drugih klubova u zemlji. Glavni majstori za izradu kajaka i kanua bili su Josip Kalivoda, Andrija Jakopiček i Slavko Krznarić.

Posebno, najsjajnije poglavlje povijesti Kajak kluba sigurno je vrhunski sport. Naravno, bez čvrstih i širokih temelja koje su stvorili brojni zaljubljenici u Dravu i kajakaštvo, ne bi bilo ni vrhunskih sportskih rezultata. To se jednostavno moralo dogoditi jer su brojne generacije naših članova i na sportskom i organizacijskom planu stvorili sve uvjete za vrhunske sportske dosege. Ekipni klupski rezultati, a posebno međunarodni uspjesi naše sportske legende Matije Ljubeka i drugih vrhunskih sportaša, svrstavaju Kajak klub Belišće među najuspješnije i najtrofejnije klubove u zemlji. Dosad su naši vrhunski sportaši, kajakaši i kanuisti osvojili ukupno 27 olimpijskih, svjetskih i europskih medalja.

Prvi veliki međunarodni uspjeh ostvario je naš Matija Ljubek, sportska legenda i najuspješniji sportaš naše zemlje. Bilo je to osvajanje brončane medalje na svjetskom prvenstvu 1975. godine u Beogradu. Već iduće godine na olimpijskim igrama u Montrealu, Matija osvaja zlatnu medalju na 1 000 m i brončanu na 50 m u kanuu jednokleku. Na svjetskom prvenstvu 1978. zlatni je na 1 000 m i brončani na 10 000 m. Srebrnu medalju osvaja 1981. godine na svjetskom prvenstvu u Notinghamu. Od 1982. godine nastupa u kanuu dvokleku s Mirkom Mišovićem iz Zemuna i na svjetskom prvenstvu osvaja zlato na 500 m i srebro na 1 000 m. Iduće godine u Tampereu u Finskoj osvaja zlato na 1 000 m i broncu na 500 m. Na olimpijskim igrama u Los Angelesu osvaja novo zlato na 1 000 m i srebro na 500 m. Godine 1985. Matija Ljubek na svjetskom prvenstvu Mechelenu u Belgiji osvaja zlato na 10 000 m i broncu na 1 000 m.

 

Godine 1978. član Kajak kluba Belišće bio je i Milan Janić, izuzetni sportaš iz Bačke Palanke. On je na svjetskom prvenstvu u Beogradu osvojio zlatnu medalju na 10 000 m i srebrnu na 1 000 m u kajaku jednosjedu.

Niz sjajnih svjetskih rezultata nastavio je Ivan Šabjan osvajanjem brončane medalje u kanuu jednokleku na 1 000 m i srebrne na 10 000 m na svjetskom prvenstvu u Montrealu 1986. godine. Na svjetskom prvenstvu u Duisburghu 1987. Šabjan osvaja zlatnu medalju u jednokleku na 10 000 m.

Za nastavak sjajnog niza najvažnijih svjetskih odličja pobrinuli su se Dražen Funtak i Emanuel Horvatiček. Funtak je osvajač brončane medalje na svjetskom juniorskom prvenstvu 1993. godine u C-l na 500 m, a Emanuel Horvatiček sa Nikicom Ljubekom srebrne medalje 1997. godine na juniorskom svjetskom prvenstvu u kanuu dvokleku na 1 000 m.

Uz ova najsjajnija odličja, ovi i svi drugi reprezentativci Kajak kluba Belišće osvajali su na desetke medalja i postizali vrhunske rezultate na brojnim međunarodnim regatama i međudržavnim sportskim susretima.

I ovom prilikom posebno moramo istaknuti aktivnosti kluba i naših članova u vrijeme agresije na našu domovinu i Domovinskog rata. Kajakaši su na različite načine od prvog dana bili uključeni u obranu, a naše klupske prostorije bile su doslovno na prvoj crti bojišnice i od prvog do zadnjeg dana obrane domovine klub je bio sklonište i baza braniteljima, pripadnicima policije, Zbora narodne garde i Hrvatske vojske. Zbog ratnog djelovanja objekti kluba bili su gotovo sasvim uništeni. Velikom zalaganjem članova uprave kluba i uz pomoć Belišća d.d. i Gradskog poglavarstva u klupskim prostorima obavljeni su najnužniji sanacijski zahvati i klub je osposobljen za prikladan rad svih uzrasta.

Iako kajakaši i kanuisti zbog rata čak sedam godina nisu mogli na svoju Dravu, rad i aktivnosti u klubu nisu prestajali niti trenutka. Uz veliko odricanje članova kluba, ratne i poratne godine sportski smo preživljavali na Karašici, na okolnim barama i bajerima, a preostale čamce i opremu čuvali smo po privatnim dvorištima i kućama. I u takvim izuzetno teškim uvjetima naši mladići idjevojke osvojili su ekipne naslove državnih prvaka 1991. godine, 1992., 1993., 1994., 1996., 1998.. Ni tada nije zapostavljen i vrhunski sport, jer su upravo u tom razdoblju Dražen Funtak i Emanuel Horvatiček osvajali medalje na svjetskim prvenstvima, Vlado Poslek i Zvonimir Krznarić nastupali na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., a naši članovi Ivan Kovačević, Dario Terner, Alen Abramić, Zoran Papić i Zdenko Šabjan nastupali za hrvatsku reprezentaciju na brojnim međunarodnim natjecanjima.

Sportski i društveni život belišćanskih kajakaša i kanuista u proteklih 60 godina bio je izuzetno bogati i raznovrstan, a za detaljniji opis ne bi bila dovoljna niti podeblja knjiga. Ovom prilikom pokušavam samo naznačiti i istaknuti najvažnije događaje i dosege brojnih generacija članova Kajak kluba. Nemoguće je sve ih pobrojati i istaknuti. Doslovno svaki član Kajak kluba Belišće dao je svoj udio u stvaranju i rezultata i tradicije. Pojedince koje ovom prigodom spominjemo ističemo kao primjere među mnogima koji su prošli ovim našim klubom. Svaki od njih ostavio je makar djelić sebe i svog doprinosa, što se u ostalom vidi najbolje u rezultatima Kajak kluba Belišće. Sadašnje generacije kajakaša i kanuista zahvalne su svima onima koji su doprinijeli rastu i razvoju ovog sportskog društva. Uz osnivače, vrhunske sportaše, uspješne članove uprave i aktivne članove kluba svakako treba istaknuti trenere i stručno-pedagoške radnike koji su također dali ogroman doprinos razvoju kluba. Tu svakako treba spomenuti imena. Franjo Kaptalan, Andrija Holjevac, Vlado Mesić, Antun Mijatović, Ivan Grginac, Ladislav Hosi, Vitomir Toplek, Ivan Matejak, Franjo Šmit, Miroslav Bareš, Mirko Lacković, Matajs Flajc, Stjepan Krznarić, Dario Berak, Ivica Sopek, Zdenko Šikić, Davor Popović, Zdenko Sabjan, Krešimir Svalina i Emanuel Horvatiček.

Iako se, kao što sam dosad često puta naglašavao, uspjeh Kajak kluba Belišće temelji na doprinosu doslovno svih onih koji su bili u klubu, radili, natjecali se, stvarali uvjete ili osiguravali sredstva. Ipak, ovom prilikom mislim da treba istaknuti i čelne ljude Kajak kluba Belišće od osnutka pa do danas.

 

Kroz upravne organe kluba prošlo je puno ljudi, puno imena i puno doprinosa, ali ključni ljudi su, kao i u svakom drugom društvu predsjednici i tajnici. Prvi su među jednakima, na njima je i najveća odgovornost, a s obzirom na izuzetne rezultate Kajak kluba očito je da su svoju dužnost itekako dobro obavljali. Pa evo ih redom.

Svi naši predsjednici i tajnici

 

 

Predsjednici

Tajnici

1949.

Viktor Vančina

Josip Ausman

 

Antun Truhar

 

1950.

Milan Stakić

Zvonko Takač

1951.

Milan Stakić

Zvonko Takač / Andrija Holjevac

1952.

Milan Stakić

Zvonko Takać

1953.

Franjo Kaptalan

Zoran Mavričić

1954.

Franjo Kaptalan

Zoran Mavričić

1955.

Franjo Kaptalan

Zoran Mavričić

1956.

Franjo Berečić

Marjan Purgarić

1957.

Marjan Purgarić

Andrija Holjevac

1958.

Marjan Purgarić

Andrija Holjevac

1959.

Zoran Mavričić

Franjo Kaptalan

1960.

Mile Orešković

Franjo Kaptalan

1961.

Zoran Mavričić

Franjo Kaptalan

1962.

Bogdan Sudžuković

Zoran Mavričić

1963.

Mile Orešković

Antun Mužević / Andrija Holjevac

1964.

Zoran Mavričić

Antun Mužević

1965.

Dragutin Fekete

Antun Mužević

 

1966.

Dragutin Fekete

1967.

Dragutin Fekete

1968.

Dragutin Fekete

1969.

Stjepan Savić

1970.

Stjepan Savić

1971.

Mirko Vuković

1972.

Mirko Vuković

1973.

Mirko Vuković

1974.

Zvonimir Dezotti

1975.

Zvonimir Dezotti

1976.

Zvonimir Dezotti

1977.

Zvonimir Dezotti

1978.

Zvonimir Dezotti

1979.

Zvonimir Dezotti

1980.

Zvonimir Dezotti

1981.

Stjepan Savić

1982.

Zvonimir Dezotti

1983.

Luka Zubčić

1984.

Ljubomir Lalić

1985.

Ljubomir Lalić

1986.

Ljubomir Lalić

1987.

Ljubomir Lalić

1988.

Ljubomir Lalić

1989.

Zvonimir Dezotti

1990.

Zvonimir Dezotti

1991.

Marija Ljubek

1992.

MatijaLjubek

1993.

Matija Ljubek

1994.

Stjepan Kiš

 

Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Antun Mužević Stjepan Cvagić Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić Ljubomir Lalić Lubomir Lalić Zdenko Matičić Damir Bluha Damir Bluha Damir Bluha

 

 

1995.

Stjepan Kiš

1996.

Stjepan Kiš

1997.

Stjepan Kiš

1998.

Stjepan Kiš

1999.

Stjepan Kiš

2000.

Stjepan Kiš

2001.

Stjepan Kiš

2002.

Stjepan Krznarić

2003.

Stjepan Krznarić

2004.

Stjepan Krznarić

2005.

Stjepan Krznarić

2006.

Stjepan Krznarić

2007.

Stjepan Krznarić

2008.

Stjepan Krznarić

2009.

Stjepan Krznarić

 

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

Mato Jerkić

 

SVE NAŠE OLIMPIJADE

U prebogatoj sportskoj povijesti, a u samo 60 godina postojanja Kajak kluba Belišće iznimnu važnost, ali i iznimnu rijetkost imaju vrhunski rezultati, osobito oni postignuti na najvećim i najznačajnijim sportskim susretima -Olimpijskim igrama. Rijetko koji klub se može podičiti nastupom na čak osam olimpijskih igara za redom ili trideset dvije godine kontinuiranog rada i uspjeha u vrhunskom sportu. Moram podsjetiti daje naša legenda - Matija Ljubek bio i prvi osvajač međunarodne medalje uopće u kajaku i kanuu na mirnim vodama u ondašnjoj državi. Godine 1975. na međunarodnoj regati na Pančarevu (Bugarska) osvojio je brončanu medalju u kanuu jednokleku na 1 000 m i tako započeo izuzetan i gotovo nevjerojatan niz sportskih uspjeha. Prvu medalju u povijesti ovog sporta na našim prostorima na svjetskom prvenstvu ponovo je osvojio Matija Ljubek i to na Svjetskom prvenstvu u Beogradu 1975. godine. Na 10 000 m osvojio je brončanu medalju, a na 1 000 m bio je u finalnoj utrci četvrti.

Nakon prvih međunarodnih i svjetskih medalja zaredale su one najsjajnije - olimpijske.

Olimpijske igre Montreal 1976. godine. Na našim prvim olimpijskim igrama Matija Ljubek je nastupio u pratnji tajnika kluba i čovjeka koji je najviše i doprinio njegovim sjajnim rezultatima Antuna Muževića. U utrci kanua jednokleka na 1 000 m Ljubek je osvojio zlatnu medalju, a u jednokleku na 500 m brončanu medalju.

Olimpijske igre Moskva 1980. godine. Na tim igrama nastupa Matija Ljubek u jednokleku i u dvokleku sa Mirkom Nišovićem iz Zemuna. U ekipi je i član Kajak kluba Belišće Jovan Đolić koji je bio rezerva u sastavu kajakaške reprezentacije. U kanuu jednokleku na 1 000 m Matija je ušao u finale i osvojio osmo mjesto, a u dvokleku na 1 000 m Matija Ljubek i Mirko Nišović osvojili su četvrto mjesto u neizvjesnoj utrci u kojoj se foto finiš pregledavao punih sat vremena.

Olimpijske igre Los Angeles 1984. godine. U Americi, na olimpijskim igrama ponovo izuzetni rezultati. U dvokleku na 500 m Matija Ljubek i Mirko Nišović osvajaju zlatnu medalju, a na 1 000 m drugo mjesto i srebrnu medalju.

Olimpijske igre Seoul 1988. godine. Na olimpijske igre u Koreju putuju članovi Kajak kluba Belišće i kao natjecatelji i kao sportski predstavnici. Kao natjecatelji nastupili su Matija Ljubek i Ivan Šabjan, a vođa ekipe i trener bio je belišćanski stručnjak prof. Stjepan Krznarić. Na igrama u Koreji Ivan Sabjan osvojio je osmo mjesto u C-l na 1 000 m.

Olimpijske igre Barcelona 1992. godine. Na prvim olimpijskim igrama pod hrvatskom zastavom, hrvatski kajak i kanu predstavljali su i zastupali isključivo natjecatelji i predstavnici Kajak kluba Belišće. Vođa ekipe bio je Matija Ljubek, a trener reprezentacije prof. Stjepan Krznarić. Nastupili su Zvonimir Krznarić kajakaš i Vlado Poslek kanuist. Zvonimir Krznarić nastupio je u kajaku jednosjedu na 500 i 1 000 m. Vlado Poslek ušao je u polufinale kanua jednokleka na 500 i 1 000 m. U polufinalu je na 500 m osvojio sedmo mjesto, a na 1 000 m peto mjesto.

Olimpijske igre Atlanta 1996. godine. Na olimpijskim igrama u Atlanti ponovo predsatvnici Kajak kluba Belišće. Vođa ekipe bio je Matija Ljubek, a trener reprezentacije prof. Stjepan Krznarić. Na igrama u Atlanti Ivan Sabjan je nastupio u kanuu jednokleku na 1 000 m i u finalu osvojio osmo mjesto. Ivan Šabjan nastupio je i u kanuu dvokleku na 500 m s Draženom Funtakom i u polufinalu su zauzeli peto mjesto.

Olimpijske igre Sydney 2000. godine. Na ovim olimpijskim igrama nastupili su Dražen Funtak i Nikica Ljubek u kanuu dvokleku na 500 m. Ušli su u polufinale i zauzeli peto mjesto. Trener reprezentacije i na ovim igrama bio je prof. Stjepan Krznarić.

Olimpijske igre Atena 2004. godine. Na igrama u Grčkoj Kajak klub Belišće bio je zastupljen i sportašima i strukom. Naš kanuist Emanuel Horvatiček bio je jednini predstavnik i nastupio je u kvalifikacijskim utrkama kanua jednokleka na 500 i 1 000 m. Na igrama je bio i trener Kajak kluba Belišće Davor Popović u funkciji trenera hrvatske kajakaške reprezentacije.

ON JE STVARAO SPORTSKE VELIKANE

Antun Mužević-Antunko (1936.-2004.). Čovjek je nesumnjivo najodgovorniji i najzaslužniji za nevjerojatan uzlet vrhunskog sporta u Kajak klubu Belišće sredinom 70-ih godina. Prerano je, 2004. godine otišao u neke druge, vječno mirne vode taj naš Belišćanin, sportaš, stvaratelj sportskih junaka i zaljubljenik u Dravu. Antun Mužević-Antunko rođenje u Belišću 1936. godine. Tu je završio i osnovnu školu, gimnaziju u Osijeku, a Ekonomski fakultet u Sarajevu. Radni vijek proveo je u Kombinatu Belišće i bio je prvi diplomirani ekonomist, stipendist te tvrtke. Uz posao u tvrtki predano je radio i u Kajak klubu Belišće, dakako, najprije kao natjecatelj, a poslije studija i kao tajnik, na kojoj je dužnosti bio punih dvadeset godina. On je pokrenuo i tradicionalno kajakaško natjecanje u Belišću „Majski turnir gradova" koji se na našoj Dravi održava od 1963. godine. Prekid je bio za Domovinskog rata od 1991. do 1998. i ove se godine obilježava, uz šezdeset godišnjicu kluba i četrdeset godina „Majskog turnira gradova".

Antun Mužević-Antunko, čovjek je koji nije znao, mogao, želio ili htio, svejedno je, biti običan, puki izvršitelj, servilni realizator bilo koje ili čije zamisli u radu ili u životu. Osobito se to odnosi na sport, na kajakaštvo i kanuistiku, kojim je posvetio najljepših tridesetak godina svoga života. Uvijek je tražio i nalazio ono najvrednije i najljepše. Brojne generacije belišćanskih kajakaša i kanuista, kao i ostali sugrađani malo ozbiljnije dobi to dobro znaju, a mlađima da saznaju: ovaj je čovjek potaknuo, pokrenuo i omogućio lavinu najsjajnijih sportskih rezultata legendarnog Matije Ljubeka, a sve to omogućilo je izuzetan niz od osam olimpijskih igara, brojna svjetska i europska prvenstva i dvadeset sedam olimpijskih, svjetskih i europskih medalja koje su dosad osvojili vrhunski sportaši Kajak kluba Belišće. Uspio je to uz poslovičnu belišćansku upornost i predan rad.

Sada vjerojatno Matijine medalje obojici svijetle na nekim dalekim
vodama i stazama, a njihov bljesak i odsjaj u našim će sjećanjima biti jednako sjajni dok god bude naše Drave, Kajak kluba uz Dravu i kajakašica, kajakaša i kanuista na Dravi.                                                 

ZAJEDNICA TEHNIČKE KULTURE VALPOVO-BELIŠĆE

HR - 31550 VALPOVO | Braće Radić 34 | Tel. ++ 385 (0)31 651 380 

Matični broj: 3191125 | OIB: 55723198209 IBAN: HR5623400091100011425

  • Black Facebook Icon

© 2020 by ZTKVB#dragOn

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now