IZVJEŠĆE O RADU RADIO KLUBA "BELIŠĆE"

1958. – 2008. godine

 

 

Po završetku II. svjetskog rata, među tadašnjom mladeži, pored interesa za sportske i druge društvene aktivnosti izdvaja se jedna manja grupa, mladih ljudi željna znanja iz tek probuđenog područja radio tehnike. Stjecaj okolnosti htio je da tu grupicu povede i u svijet radio tehnike uputi njemački vojni zarobljenik Helmut Schildt, u jesen 1946. godine iz podrumskih prostorija zgrade Uprave DIK Belišće.

Kako je radio prijamnik tada bio izuzetna rijetkost među pučanstvom prvo se započelo s gradnjom detektorskih prijamnika za koje su korišteni trofejni materijali koje je sakupio pokojni Josip Ambroš. Vrlo brzo napravljena je i razglasna postaja koja je radila iz tadašnje Građevne uprave.

 

Obuku belišćanske mladeži, uz gospodina Schildta tada su izvodili Josip Ambroš i Bela Sabo a među prvim polaznicima tečaja bili su ljudi koji su kasnije i službeno formirali radio klub „Belišće“: Vlado Dohnal, Stjepan - Braco Vuković, Josip Balković, Drago Križan, Zlatko Eberl, Stjepan Mužević - Piola, Franjo Mužević, Matija Mužević, Dragutin Gibičar, Alfred Bobinac, Zvonko Serbedžija….Mnogi od njih više nisu s nama ali je njihovo djelovanje u tim teškim posljeratnim godinama ostavilo neizbrisiv trag na polju radioamaterizma i tehničke kulture na ovome području.

 

Zbog vlažnosti prostorija 1948. godine radioamateri se seli iz podrumskih prostorija u prostorije tadašnje općine, u zgradi u kojoj je bila smještena i pošta, preko puta „pilanske porte“. Ovim preseljenjem stječu se bolji uvjeti za rad. Aktivnost radioamatera tih godina svodi se na druženje i prikupljanje dijelova i materijala

 

Godine 1956. osnovana je Narodna Tehnika Hrvatske čiji član postaje i klub ljubitelja radiotehnike, odnosno, današnji radio klub „Belišće“. Prva službena registracija kod tadašnjih općinskih vlasti izvršena je 1958. godine pa stoga ovu godinu uzimamo kao godinu službenog formiranja radio kluba, iako su počeci radio amaterskih djelovanja registrirani čak 12 godina ranije. 

 

Tih godina aktivnost članova svodi se na konstruktorstvo jer tada nije na tržištu bilo radio postaja koje ste mogli kupiti ( pitanje je koliko bi i koštale). Nije bilo ni puno literature o ovoj grani elektrotehnike, a pojam elektronika tek se počeo pojavljivati.

Godine 1956. klub od SRH dobiva njemačku vojnu radio postaju,  snage 5 watta. Kako ista baš i nije bila namijenjena za radioamatere trebalo ju je preraditi. To je napravila legenda hrvatskog radioamaterizma, gospodin Matija Klauzer YU2DB koji je inače rodom iz Valpova.

 

Kako je u ono vrijeme posjedovanje radio postaje bio glavni uvjet za dobivanje pozivne oznake, tek tada su stečeni uvjeti i radio klub je dobio pozivnu oznaku YU2KDE. Nabavkom postaje, dobivanjem pozivne oznake i održavanjem prvih radio veza interes članova kluba „prebacio se“ s konstruktorstva na operatorski dio, odnosno, održavanje veza. Ova nova oblast radioamaterizma iz dana u dan dobivala je sve više poklonika. Rađene su veze sa svim republikama i pokrajina tadašnje države, kao i s kolegama iz Europe, a znala se „zalomiti“ i veza s kolegama „s druge strane bare“.

 

Koliko je radioamaterizam na kraju 50-ih godina prošlog stoljeća bio popularan u Belišću govori i to da je u osnovnoj školi, koja se tada nalazila u „Mebl fabrici“, u nastavni program tadašnjeg tehničkog odgoja (ručni rad) uveden i praktični rad na temu „radioamaterske konstrukcije“.

 

Godine 1959. urbanističkim planom započinje se s rušenjem nekih zgrada u Belišću tako da se radio klub seli u potkrovlje Upravne zgrade tadašnjeg DIP Belišće. U to vrijeme u klubu su, pored osnivača, aktivni i Vladimir Novačić, Antun Sinković, Štefo Šrepfler, Pišta Molnar, Drago Anđelić i drugi……

 

Prvu UKV radio postaju (s izlaznim lampama AL-5 i EL-34)  na ovome području izgradio je Vlado Dohnal koji je s Josipom Nosse „odradio“ i prvu radio vezu. Ta postaja se nalazi u muzeju „Belišće“. Nakon Dohnala svoje prve postaje izrađuju i Štefo Šrepfler, Antun Sinković i Drago Anđelić.

 

Početkom 60-ih godina, u nedostatku tvorničkih instrumenata članovi kluba započinju s izradom pomoćnih instrumenata (Leheorve žice, GRIP DIP metri i dr.).

Kako je tadašnja situacija s financiranjem udruga bila vrlo loša, na prijedlog Vlade Dohnala, u sastavu kluba osnovana je radionica za popravak radio-aparata koja je imala uredno odobrenje za svoje djelovanje i preporuku tadašnje vodeće tvrtke po pitanju radio tehnike, EI Niš. To je bila jedina radionica takve vrste na području Valpovštine. Posla je bilo puno, popravci su obavljani stručno.

Priliv tih sredstava omogućio je kupovinu novih elektroničkih komponenti i instrumenata. Nažalost, tamo gdje se umiješa novac, prestaje amaterizam. Dolazi do velikih sukoba interesa i zamalo do gašenja kluba.

 

Na sreću ti su problemi riješeni pa je i aktivnost kluba uspješno nastavljena i bez nekih članova. Dana 20.ožujka 1960. godine održana je prva UKV veza na relaciji Belišće – Đakovo. Kako bi veza bila sigurnija oprema i antene postavljeni su na samom krovu Upravne zgrade „Kombinata“ (na Paleju).

 

Josip Nosse, Antun Sinković i Vlado Novačić  upuštaju se 1964. godine u izgradnju srednjevalnog difuznog predajnika. No to je bilo ipak malo presmiono za ono vrijeme pa je odlukom narodnih vlasti zabranjen rad radio postaji „Belišće“. No slobodno možemo reći da su članovi našeg kluba zaslužni za početak rada „Radio Valpova“ jer je narodna vlast inicirala da sjedište općine ima i difuzionu postaju. Moć medija već je i onda bila prepoznata. Te 1964. godine prestaje s radom i servis za popravak radio prijemnika što je dovelo do teške financijske situacije u klubu ali je aktivnost kluba nastavljena ponajviše zahvaljujući pokojnom Antunu Sinkoviću i gospodinu Zlatku Eberl.

 

Početkom 1967. godine klub se (ponovo) seli iz tavanskog dijela „paleja“ u prostor uz Analitičku obradu podataka. Kombinat financira kupnju prvih „tvorničkih“ uređaja: Contest-25 koji je izrađen u radionici Saveza radioamatera Hrvatske kao i japanski radio uređaj TRIO TS-515.

No nažalost dogodilo se ono što je „normalno“ u radiamaterizmu: kada imate uređaje i antene nemate ljudi, a kada imate ljude, nemate tehniku, odnosno, novce da istu nabavite.

U takvom ozračju klub egzistira sve do početka 70-ih godina prošlog stoljeća.

Nosioci aktivnosti u tom periodu su Zdravko Krnjajić i Veljko Ivičić. Tih 70-ih u klubu aktivno počinju raditi i Stjepan Debeljak, Stevo Paškuljević, Božidar Babić i Dragutin Karći- Frajlić. Božo započinje uspješnu natjecateljsku aktivnost kluba, „Debeli“ je majstor za sve, Karći je majstor za marketing i nabavku sredstava, a profesor Paškuljević je nosioc aktivnosti u osnovnoj školi odakle u drugoj polovini sedamdesetih godina „regrutiramo“ Ivu Novaka, Sinišu Vukobratović, Dubravka Čovčić, Zdenka Grgurić i mnoge druge.

Nikako ne smijemo zaboraviti i momke koji su sredinom 70-ih bili svakodnevno aktivni na opsezima a to su: Zdravko Varga, Vito Podobnik, Ivica – Iko Bašić, Dražen Koruga, pokojni Franjo Bašić, Branko Kavicky i drugi…..

 

Unatoč skromnim radio-uređajima, u drugoj polovini 70-ih, radi se na izgradnji novih antenskih sustava. Antenski sustav od 4 x 11el. Yagi tada su imali samo rijetki u Europi. Kada je klub preko SRH 1977. godine uspio kupiti FT-101EE i transverter EUROPA B, rezultati ma VHF-u nisu izostali. Dva puta je osvojeno prvo mjesto u Kupu SRJ na VHF području, a bilo je još puno izvrsnih plasmana na europskom i „domaćem“ nivou. S tim sustavom po prvi puta smo uspostavili i radio veze preko umjetnog satelita OSKAR 8. Rađene su i MS veze, refleksijom od meteorskih rojeva, E-spordaic veze (refleksija od sporadičnog E sloja) kao i veze uzrokovane pojavom „Aurore Borealliss“ (polarne svjetlosti.)

 

Kada jednom pobijedite u nekom natjecanju onda vam povratka više nema. Virus vam je uspješno imputiran. To smo i mi, kada se iz Belišća više nismo mogli uspješno nositi s konkurencijom u UKV natjecanjima i kada su industrijske smetnje postale zabrinjavajuće, „skužili“ da je za UKV natjecanja bolje pobjeći iz urbanih prostora pa smo se 1982. godine odlučili za prvi izlazak u prirodu, Bilo je to za „Martovski VHF Contest“, u Baranji, na lokaciji Banska Kosa (tt 244m) – TV odašiljač Belje. Tu povijesnu ekipu činili su Debeljak, Babić, Štrbenac i Novak.

Nakon toga nizali su se mnogi portabli od Biokova (Sv.Jure 1762 m), Osječenica (BiH), Kapavac, Točak, Psunj (Brezovo Polje). Što smo sve naučili u tim portabl aktivnostima i kakva smo iskustva rada na terenu u najtežim uvjetima stekli, najbolje smo prikazali (i dokazali) u domovinskom ratu.

 

Godina 1983. je prekretnica u novijoj povijesti radio kluba. Tada kupujemo TS-530, TR-9130 i TR-9500, a uz pomoć kolega iz Daruvara nabavljamo i prvo KV pojačalo snage s 5 x PL-519. Godine 1984. Hrvatski radioamaterski savez je osigurao nabavku uređaja IC-745 za KV i linearnog pojačala Kenwood TL-922. Od tada nastala je „rapsodija u crveno-bijelom". U periodu od 1984. do 1991. godine NEMA natjecanja na nivou bivše države, izuzev Kupa Saveza radioamatera Jugoslavije, u kojem klub nije osvojio jedno od 3 prva mjesta.

 

Godine 1984. počeli smo i s ispitivanjem mogućnosti rada sa vrha Sveti Jure (1762 m) na Biokovu. Osim što je lokacija izuzetno dobra za rad na VHF području dokazali smo (i pokazali) da je vrlo dobra za nadzor obalnog pojasa i otočja od požara. Uz pomoć Kombinata „Belišće“ kao glavnog sponzora, a kasnije i županije Osječko-baranjske, Splitsko-dalmatinske i mnogih drugih već 15 godina (izuzev ratnih godina) protu-požarna ekipa radio kluba, predvođena Karćijem Frajlić, odlazi na Jadran gdje najmanje 15 dana godišnje obavlja svoju zadaću zaštite i nadzora od požara.

 

U godinama od 1985. pa do 1991. klub je zabilježio svoje najbolje rezultate u KV i UKV natjecanjima. U tom periodu izuzetno smo dobro surađivali ( i dalje surađujemo) s radio klubom "Jan Hus" Daruvar, radio klubom "Nikola Tesla" iz Miholjca, radio klubom "Đakovo" iz Đakova i radio klubom "Osijek" iz Osijeka. Zajedno smo radili u KV i UKV natjecanjima a najveći uspjesi su nam osvajanje 1. mjesta u Europi u natjecanjima ARRL 1990. i 1991., CQ WW WPX 1991. kao i CQ WW DX Contest - SSB 1996. kada smo kolegama iz Osijeka pomogli u aktiviranju pozivne oznake 9A800OS povodom 800 godina grada Osijeka. Radili smo u najzahtjevnijim kategorijama "više operatora - više predajnika" gdje smo pokazali sve kvalitete i  tko zna gdje bi nam bio kraj…..

 

Od druge polovine 1991. godine više nismo imali vremena za natjecanja. Sve svoje znanje, sposobnosti i tehniku da li smo za obranu Republike Hrvatske. Naši članovi pristupili su postrojbama ZNG-a, HV i MUP-a od prvih dana. Sustavi veze tih cjelina Oružanih snaga  na području Valpovštine i šire bile bi nezamislive bez radioamatera iz Belišća i Valpova. Iskreno, ne znam koliko je članova dobilo Spomenicu domovinske zahvalnosti, ali znam ono najvažnije, da nije bilo člana koji se nije aktivno uključio u obranu domovine na bilo koji način. Još uvijek imamo nekolicinu članova koji su djelatni pripadnici HV i MUP-a. Pokazali smo svoju organiziranost i spremnost onda kada je to bilo najpotrebnije.

 

Kako sve prolazi, tako je prošao i domovinski rat. Ostali smo bez nešto tehničkih sredstava a većina radio uređaja je zastarjela. No, ni to nas nije omelo. Nastavili smo s radom a mađioničarskim potezima našeg tajnika Karćike uspjeli smo nabaviti i novi uređaj, sanirati antenske sustave i funkcionirati kao jedan od najorganiziranijih klubova u RH i ponovo osvajati prva mjesta u RH, Europi pa i u Svijetu.

 

Koliko smo prvih mjesta osvojili i koja smo sve priznanja dobili neću ovdje navoditi jer bi to dugo trajalo ali svakako moram spomenuti neka najvažnija koja su ostvarena u periodu od samostalnosti RH i naših pozivnih oznaka 9A1KDE, odnosno 9A3B:

• Hrvatski radioamaterski kup osvojili smo tri puta i tri puta smo bili viceprvaci,

• U Hrvatskom CW natjecanju smo dva puta bili prvi.

• Dva puta smo pobijedili i u Kupu Jadrana

Prvi u Europi bili smo i u najvećim svjetskim natjecanjima ARRL, CQ WW, CQ WPX, kao i u onim manjima HA DX C, LZ DX C, YO DX C itd….itd…

Imamo desetak plasmana među prvih 10. u Svijetu u najvećim svjetskim natjecanjima.

 

Da ne pomislite kako su natjecanja jedina naša aktivnost dodat ću još i ovo. Od prvih dana prioritetna zadaća članova kluba bila je obuka mladeži na polju radio-tehnike, elektrotehnike a sada i digitalnih komunikacija. Od prvih dana postanka kluba organizirani su tečajevi za konstruktore a kasnije i za radio-operatore. Nisu svi položili kategorije i dobili zvanje radio-operatora ali su dobili ono najvažnije, ljubav prema radio komunikacijama. Možda sad to djeluje i malo smiješno u ovo doba razvoja komunikacija ali vratite se 20-ak godina unazad kada nije bilo mobitela, računala i sve današnje tehnike. Još mi je u sjećanju 1990, godina kada smo po MZ Valpovštine postavljali radio postaje i antene i uvezivali sela u sustav Centra za obavješćivanje, jer telefona nije bilo.

 

Rad radio kluba svih ovih 50 godina ne bi bio moguć bez velike ljubavi i požrtvovnog rada nekih članova. Kao i u svim udrugama ljudi su dolazili i prolazili ali uvijek je nekolicina ljudi bila ta koja je vukla udrugu i ostala. Nadam se da ćemo današnjom dodjelom Povelja, Plaketa i Zahvalnica barem djelomično odati priznanje svim tim vrijednim ljudima i udrugama koji su nas pomagali.

 

Moram napomenuti da je radio klub "Belišće" član Hrvatskog radio amaterskog saveza i Hrvatske zajednice tehničke kulture te da s obje udruge imamo vrlo dobru suradnju.  Također bih zahvalio i "Belišću" d.d. na svemu što nam je tijekom ovih 50 godina pružilo. Malo klubova u Hrvatskoj ima ovakve uvjete smještaja. Gradu Belišće i Gradu Valpovo, Županijama Osječko-baranjskoj i Splitsko-dalmatinskoj zahvaljujem na svemu što su za nas učinili i što će učiniti. Svim radio klubovima s kojima smo surađivali u ovih pedeset godina zahvaljujem na suradnji.

Ako sam nekoga u ovome izvješću slučajno zaboravio vjerujte mi nije bilo namjerno. Pedeset godina je ipak dugo razdoblje….

 

I na kraju hvala Vam svima koji ste se danas odazvali da uveličate ovu našu obljetnicu. Nadam se da više nikada neće ponoviti 1991. godina da ponovo moramo pokazati svoje znanje i sposobnosti, ali vjerujte mi smo tu i bit ćemo spremni za sve izazove……

 

 

 

 

   Predsjednik radio kluba "Belišće"

   Ivica Novak 9A1AA  v.r.